четвртак, 11. август 2011.

PISMO SV. TEOFANA ZATVORNIKA TUŽNOJ MAJCI


Plačite, plačite, nema u tome ničeg neprirodnog niti nedostojnog. Čudno bi bilo ako majka ne bi plakala zbog ćerkine smrti. Ali treba znati meru, ne očajavati i ne zaboravljati one pojmove o smrti koje mi, hrišćani, imamo. Umrla! Nije ona umrla, već telo, ona je živa i živi isto kao i mi, samo u drugom obličju bitija. Ona vam i dolazi i gleda vas. I mora biti da se čudi što vi plačete i očajavate, jer je njoj bolje. Ono obličje života je iznad našeg. Ako bi se ona pojavila i ako biste je vi zamolili da opet uđe u telo, ona se nipošto ne bi složila. Zašto da joj se protivite, da želite ono što ona ne želi? Kakva je to ljubav?
Nije moguće ne žaliti za tim što niste mogli da joj poslednji put pogledate u oči, da čujete njene poslednje reči, da je poslednji put kao majka zagrlite. Samo plačite. Ali ne mnogo. Njene telesne oči su se zatvorile, a ona sad gleda duhovnim očima- Gledajte i vi nju dušom svojom. Nemojte je u grobu zamišljati. Nje tamo nema, tamo je njeno telo, a ona je van njega, možda sad kraj vas baš stoji. Usta joj ćute, ali vam govori srcem. Slušajte i čućete:“Mamice, ne tuguj i ne očajavaj. Ja sam s tobom i dobro mi je. Odgovorite i vi njoj:“Slava Bogu što ti je bolje“. Nema više zagrljaja. Ali ona može sobom, kao duša, da zagrli vašu dušu i biće isto tako toplo kao što su topli bili zagrljaji. Odgovorite i vi smirene duše sećanjem na nju.
U znak molitvenog sećanja na blaženopočivšu Nadu.